Aida Džaferović, psihologinja i predsjednica Udruženja za trudnice i mame (TIM), koje je mjesto podrške mladim roditeljima od 2015.godine, bila je gost predavač na radionici “Pripremi se”. U nastavku, ona prenosi svoja iskustva o važnosti zdrave komunikacijske o pravima trudnica i porodilja u zdravstvenom sistemu.
Da li je trudnoća blaženo stanje sa aspekta institucionalne podrške trudnica kod nas?
Aida Džaferović: Trudnoću doživljavamo kao blagoslov iz kojeg nastaje novi život. To je jedinstveno razdoblje u životu žene u kojem žena-trudnica doživljava transformaciju tijela i uma dok se priprema za ulogu majke. Može biti iznimno radosno i ispunjavajuće razdoblje, ali može biti ispunjeno različitim emocijama, od straha, uznemirenosti, nesigurnosti do uzbuđenja, sreće i zadovoljstva.
Mnoge žene doživljavaju trudnoću kao stanje koje im donosi emocionalnu povezanost s djetetom čak i prije nego što se ono rodi. Važno je naglasiti da je svaka trudnoća jedinstvena i žene mogu doživjeti različite emocije i fizičke simptome tokom tog perioda.
Zbog svega ovoga, trudnoća može biti blaženo stanje za neke žene, dok za druge može biti teže iskustvo.
Kada govorimo o institucionalnoj podršci trudnica u Bosni i Hercegovini jasno je da kvalitet i dostupnost institucionalne podrške trudnica značajno varira, zavisno od grada, ili čak konkretne zdravstvene ustanove i organizacije zdravstvenog sistema.
Institucionalna podrška podrazumijeva različite vrste zdravstvene i socijalne pomoći i podrške koju trudnice dobijaju od zdravstvenih ustanova, vladinih institucija i drugih organizacija tokom trudnoće, porođaja i postporođajnog perioda. Ova podrška obuhvata kako medicinsku tako i psihološku, edukativnu i socijalnu pomoć.
U većim gradovima, urbanim područjima, trudnice obično imaju pristup redovnim prenatalnim pregledima, koji obuhvataju praćenje zdravlja majke i fetusa, edukaciju i savjetovanje. Međutim, u ruralnijim područjima pristup kvalitetnoj prenatalnoj njezi može biti ograničen zbog manjka specijalizovanih zdravstvenih radnika i infrastrukture, nedostatka savremenih medicinskih sredstava i opreme, te neravnomjerna raspodjela resursa.
Koje su manje lepe stvari tokom/nakon porođaja koje članice TIM grupe obično ističu?
Aida Džaferović: Kao što smo već ranije spomenuli trudnoća mnogim ženama donese vatromet emocija. Pored sreće i uzbuđenja, mogu se javiti razne brige, tjeskoba, strahovi pa i ozbiljnija psihička stanja. Tu je i čest strah od poroda, bilo da je riječ o prvom djetetu ili lošim iskustvima prethodnih trudoća i poroda.
Često se javljaju promjene raspoloženja, također, umor i iscrpljenost su prisutni. Dolazi i do osjećaja straha od nepoznatog, komplikacije i bolesti u trudnoći, problemi sa spavanjem, dojenjem, neutješnim plačem, poteškoće povezivanja s djetetom, nošenje sa zahtjevnim ponašanjima, poteškoće u partnerskim odnosima – sve su to izazovi s kojima se roditelji susreću u prvim godinama. Tu su i česte brige – jesam li dobar roditelj, koje savjete slušati, što zapravo želim… Uz sve navedene brige od izuzetne je važnosti da unutar zdravstvenog sistema trudnica-porodilja dobije blagovremenu i adekvatnu brigu uzimajući u obzir specifične potrebe svake žene,i uz poštivanje prava pacijenta (trudnice/porodilje), kako bi se obezbijedilo optimalno zdravlje majke i djeteta.
Majčinska uloga je lakša ako žena u nju ulazi emocionalno osnažena, a ne ranjena ulogom objekta, potčinjenim položajem u kontaktima sa zdravstvenim osobljem i nepotrebnim intervencijama pri porođaju koje ostavljaju fizičke i emocionalne posljedice.
Zašto kod nas priprema i ulazak u majčinstvo ne izgledaju kao u filmovima?
Aida Džaferović: Na filmu se često prikazuju romantične, savršene slike o trudnoći, porođaju i roditeljstvu, dok stvarnost može biti i često jeste mnogo složenija, sa više izazova, nepredvidivih situacija i emocionalnih uspona i padova.
Razumijevanje stvarne prirode trudnoće, porođaja i roditeljstva može pomoći ženama da se bolje pripreme na sve što dolazi, da stvore realniju sliku o trudnoći, porodu i očekivanjima od istih, koja će biti odraz svakodnevne stvarnosti.
Trudnoća se često i u svakodnevnom razgovoru prikazuje kao razdoblje ispunjeno srećom i iščekivanjem, ali za mnoge žene to može biti vrijeme značajnih psiholoških izazova koji oblikuju put prema jednom od najvažnijih trenutaka u životu – dolasku novog života na svijet.
Dolazak djeteta ogromna je životna promjena, često praćenja nedovoljnom podrškom. Mnoge mame suočavaju se s raznim izazovima nakon poroda – od baby bluesa i osjećaja izgubljenosti i preplavljenosti u novoj životnoj ulozi, do ozbiljnijih poteškoća poput postporođajne anksioznosti, depresije, pa i psihoze.
Nema mnogo filmova koji prikazuju stvarni napor, frustracije i nesanice koje dolaze sa roditeljstvom, uključujući i izazove poput dojenja, promjena pelena, i brige o djetetu koje ne prestaje plakati, pa u konačnici zato i kažemo život nije film.
Kakve utiske nosite sa radionice „Pripremi se“?
Aida Džaferović: Radionica „Pripremi se“ je korisna inicijativa namijenjena trudnicama i porodiljama kako bi se pripremile za izazove koji dolaze tokom trudnoće, porođaja ali i postporođajnog perioda. Ova radionica posebno je fokusirana na aspekat institucionalne prakse i podrške sa kojima se trudnice susreću, odnosno propagira prava koja su trudnici/porodilji zagarantovana kako međunarodnim tako i “domaćim” zakonskim aktima, a njen cilj je i da pruži korisne informacije, podršku i osnaži žene za sve što ih očekuje.
Osim pripreme za porod trudnoća je vrijeme kada se žene mogu informisati o svojim pravima, zauzeti se za njih i na tim osonovama ostvariti partnerski odnos sa zdravstvenim osobljem.
Kroz radionice “Pripremi se” prisutne su imale priliku čuti korisne informacije, povezati se sa drugim ženama koje su u sličnoj situaciji što dalje može pomoći u smanjenju stresa i anksioznosti. Edukacija je održana u dinamičnom i podržavajućem okruženju i prepoznata kao dragojcen alat za emocionalnu pripremu za porođaj.
Mamacom&ja: Kako da nam mame budu dobro?
Aida Džaferović: Život s bebom nije nimalo jednostavan, pogotovo ako većinu dana porodilja sama brine o malom biću koje potpuno ovisi o njoj. Tada je podrška ne samo dobrodošla, već često neophodna. Kada je mama dobro i beba je dobro. Zato je neophodno osigurati program podrške budućim majkama, program koji treba obuhvatati sve faze trudnoće, pružati im emocionalnu i informacijsku podršku i uz puno strpljenja pratiti potrebe žena u trudnoći i postpartumu.
Edukacija o porođaju, postporođajnom oporavku i osnovama roditeljstva može pomoći trudnicama i porodiljama da se osjećaju sigurnije i spremnije za predstojeće izazove. To uključuje informacije o porođaju, dojenju, brizi o bebi, emocionalnim potrebama roditelja i mnogim drugim temama.
Donedavno mentalno zdravlje trudnica je bilo gotovo isključivo usmjereno na postporođajni period s naglaskom na postporođajnu depresiju. Danas je ipak povećana svijest o važnosti mentalnog zdravlja trudnice od samog začeća, kroz cijelo prenatalno razdoblje pa do poroda i postporođajnog perioda. Ključna komponenta prenatalne brige je edukacija trudnica o značaju mentalnog zdravlja, kao i o neposrednim i dugoročnim učincima na njih same i njihovo dijete.
Zdravlje, obrazovanje, partnerska i društvena podrška, kao i pravo na odmor i samo-brigu, mogu značajno pridonijeti njihovoj dobrobiti. Kroz sve ove aspekte, trudnice i porodilje mogu se osjećati bolje, zdravije i srećnije, što doprinosi i njihovom iskustvu roditeljstva.
